27 September, 2011

Manikir - jedna strašna priča

Nije mi namera da preplašim putnike namernike koji naiđu na ovaj tekst, stoga izostavljam sav dodatni vizuelni materijal.

Gledam kako moje sirote nežne zanoktice krvare, dok feniraju babu u pozadini. Manikirka nastavlja da rovari i uopšte me ne uzbudjuje njena neobična tehnika rada suprotna od svega onoga čemu su me naučile neke besplatne novine. Imam pametnija posla. Moram da pazim da ne dodjem u kontakt sa njenim zapuštenim herpes labialis-om! Baba je gotova, natapirana, dobija ogledalce da vidi frizuru straga, a ja se i dalje preznojavam. Tako mi i treba kada sam htela french, ima tu posla. A mislila sam da Maca nije profecionalac. Kakva greška!

Vidite Maca je starija gospođa, manikirka sa renomeom. Svoj ugledni salon smestila je u divnu zgradu u srcu dorćola. Svratila sam do nje jednog kišnog jesenjeg poslepodneva. Lepo me je primila, skuvala kafu, sele smo za neko stolče. Onda je iz fioke izvukla jedan onaj praktični mini set u kožnoj futroli na rajsfešlus. Uz čašicu punu metalnih turpijica za poneti sa strane, zaista nije bilo razloga da džangrizam, sav alat je izložila preda se. Pošteno! Na kraju tog kraljevskog tretmana, bila sam na slatkim mukama da odaberem dopadljivu nijansu laka medju sedefastim Revlon-ovim klasicima. Doduše, pomalo sasušenim, ali Maca je vešta, fino je to izgledalo na kraju. Nažalost, nismo se posle družile, pa ne znam da li je proširila ponudu.

Trilogija se završava pomalo tužno. Latini govorahu 'Dum spiro, spero.' - 'Dok dišem, nadam se.' Odlučna da još jednom okušam sreću, uputila sam se u jedan od onih zamamnih manikir barova u tržnom centru. Lepo izgledaju a i seksi mačkice koje se tu manikiraju deluju kao da znaju šta rade. Da li je Marfi ili nešto drugo, tek meni je zapala jedna divna devojčica, preplašena i zbunjena, drhtala je i stalno se izvinjavala. Bilo mi je žao da je gledam kako se trudi oko tih prokletih osetljivih zanoktica, i da sam muško bez sumnje bih je otela onaku nežnu, bacila na prsa i izvela na svetlost i svež vazduh. A ovako, oglasila sam se odabravši jarko crvenu, sačekala da se procedura obavi, procenila da će biti potrebno oko dve nedelje da rane zarastu, svratila do drogerija da se nakupujem sredstava i alata za samostalni rad i pomirila se sa činjenicom da smo od sada same: moje dve šake i ja. 

Ovo su samo moja iskustva, vaša ne moraju i nadam se da nisu ista. 

19 comments:

  1. Odlično !
    Malo si me rastužila ali na kraju nasmejala :D
    Šta ćeš, surova istina, inače, ja ne bih dala da mi neko rovari zanoktice, evo sva se naježim !!

    Da, da, hoćemo joooš :)

    ReplyDelete
  2. Heej, za početak dobrodošla i ti u blog svet :) Puno sreće sa blogovanjem ;)

    Ja te potpuno razumem, jednom sam prošla kao ti, i više nikad, uspela si da me, čitajući tekst, vratiš u te dane besa i bola :D ali i nasmeješ živopisnim opisom :)

    U svakom slučaju, da, hoćemo još :) Pratim te :*

    ReplyDelete
  3. hahaha jel taj salon prekoputa narodnog pozorista, sa desne strane istog kada gledas ka trgu? ako jeste... imala sam slicno iskustvo sa malo, hmmm, kako da se izrazim... cudnijim manikirom. ali sam ja stroooogo zabranila seckanje zanoktica :)

    p.s. odlican i post i opis, bas si me nasmejala :)

    ReplyDelete
  4. Devojke dobrodosle!!! Milo mi je da vas nasmejah :) Hvala puno na podrsci i lepim recima, bas znace! I... sledi jos :)))

    ReplyDelete
  5. Anibani,

    nije taj, ali izgleda da je u pitanju ista dorcolska skola. Ako i friziraju, onda mislim da znam na koji mislis! Otisla na skracivanje krajeva, a otfikarili me tako strucno da je kosi bilo potrebno jos oko pola godine da uhvati dobar pravac! Molim lepo, nikad' vise :)

    ReplyDelete
  6. hahaha e i friziraju i imaju one "direktorske" kozne stolice umesto onih regularnih frizerskih :D naravoucenije, zaobici dorcolske salone :D

    ReplyDelete
  7. Auuuch,opak tekst za pocetak hehehe,cekamo jos :D Dobrodosla na blog,pratim te!

    ReplyDelete
  8. hahahaha,fino sam se nasmijala :) sreca pa nemam problema sa zanokticama *lucky me*, ja sam uvijek za to sam svoj majstor,ako samu sebe nagrdim bar kasnije ne zalim :)

    ReplyDelete
  9. :D Zato ja nikad ne bih otisla u salon, nit' na manikir, nit' na pedikir :D Dobrodosla, pratim ;)

    ReplyDelete
  10. Post za popravljanje raspolozenja :) Divno pises, samo nastavi :)

    ReplyDelete
  11. Anibani,
    navuku nas na udobnost, a onda cvrc :)))

    Maja,
    hvala na dobrodoslici! Pracenje uzajamno!

    Anja,
    pa da, to sam i ja shvatila okolo naokolo :)

    Aurora,
    bolje te nasla! Tako je, use i u svoje kljuse :)

    ReplyDelete
  12. MyPerfectLounge,
    hvala! Milo mi je ako ima takvo dejstvo :)

    ReplyDelete
  13. evo nadjoh te, upisala si se kod mene, pa rekoh da vidim sta ti pises...pa ovo je ludilo! strasno je to sto se desilo,ali si i ti strasno zabavna! samo napred!!!

    ReplyDelete
  14. Ma strasno, strasno :) Hvala Lena!

    ReplyDelete
  15. Hahahha, ne daj se Pirinčo :D
    Nasmijala sam se baš :)

    ReplyDelete
  16. Istina recena na sarmantno/duhovit nacin...ipak,dobro si prosla...ja sam htela da budem tip-top na porodjaju,pa sam na pedikir-tretmanu fasovala gljivice na stopalima ..od tada-sama svoj majstor:)

    ReplyDelete
  17. Stvarno strasna prica tim pre sto si ti to tako lepo i verno opisala. Ne ponovilo se. Ja priznajem-nisam nikad bila kod manikira sem kod moje drugarice Bilje koja obozava to sto radi ali isla sam samo na kafu. Srecno ubuduce!

    ReplyDelete
  18. Jako zanimljivo pišeš, nadam se da ću uspjeti u naumu da prerovim cio blog ovo popodne :) (mada me čeka brdo posla :)

    ReplyDelete